Ponovo tragedija, ponovo mrtvi, ponovo tuga i bol. Tri mlada života ugašena u rudarskoj jami iznova i iznova nas podsjeća na težinu i opasnost kojoj se rudari svakodnevno izlažu u borbi za komad kruha.
Imalo normalnom čovjeku nije baš lako čitati te članke, znajući da su ti ljudi poginuli u brobi za opstanak, za svoje porodice, za komad hrane na stolu.
I onda naletih na članak na Zenicablogu, gdje Gradska uprava grada Zenice kaže sljedeće, citiram:
Pročitaj molim te još jednom ovaj citat. Reci mi da li sam ja poludio, ili je Gradska uprava Zenice upravo kazala: "Poginuli rudari, žao nam je, ali sami su sebi krivi" .Nadležne službe Gradske uprave će obići porodice čiji su članovi nastradali u nesreći i pružiti potrebnu pomoć, a ovom prilikom u ime Gradske uprave upućujemo izraze sućuti porodicama koje je zadesila ova nesreća.Također, ovom prilikom pozivamo građane da poštuju upozorenja nadležnih organa. Kraj citata.
Pozivate da poštuju upozorenja? UPOZORENJA? Ti ljudi, kao i mnogi poput njih, su se borili za opstanak. Nisu se zavlačili na ta opasna mjesta, jer im je dosadno u životu. Borili su se za opstanak kreteni jedni, jer im vi niste obezbijedili ništa drugo.
Šta ste mogli uraditi? Možda poslati geologe, stručne timove, uraditi obuke s tim ljudima, nabaviti im opremu, pomoći im da registruju obrt, i da prate regulacije iskopavanja, ili šta ja znam šta. Lupetam sada. Ali, bilo šta. A ne uzeti komadić papira i napisati "zabranjuje se", i eto, vi ste se riješili odgovornosti. Prokletnici!!!
Možda ste mogli i olakšati pokretanje obrta, a ne tražiti nekoliko kilograma administrativnih papira i nekoliko hiljada maraka, koliko je potrebno u Zenici da se registruje obrt. Možda olakšati kao, recimo, u nekim okolnim općinama. Ne treba tu puno znanja i pametovanja, već da uradite ono što ste radili prilikom školovanja. Uzmeš od nekog pametnijeg i prepišeš.
Znate li vi, gradski oci (ili prije gradski poočimi) da je, administrativno gledano, u Zenici najteže pokrenuti obrt u odnosu na cijelu Bosnu i Hercegovinu, samim tim najteže u Evropi? Znate li vi koliki je period čekanja prilikom pokušaja pokretanja obrta u Zenici?
Koliko vi novca tražite za papire, toliko jednom moleru, vodoinstalateru, stolaru, keramičaru, ili nekom drugom obrtniku treba da kupi sve što mu je potrebno da pokrene obrt.
Ne vidjeh ni jasan plan oko ovog pitanja kod novih kandidata za gradonačelnika Zenice.
Plan reforme
Izvršiti reformu registracije obrta u roku od 3 mjeseca, nakon koje će privatna osoba moći registrovati obrt u roku od 7 dana po cijeni od 1 konvertibilne marke.
Zar je ovo težak plan?
Sa ovim bi bilo riješeno mnogo pitanja: mnogo zaposlenih, priliv sredstava, ekonomska razvijenost grada, kriminal itd.
Nemoguće? Ko kaže? Ako kažete da je nemoguće, ono što ja čujem je sljedeće: "Isuviše smo nesposobni da poboljšamo, ubrzamo i efektizujemo administraciju, koju smo sami izmislili."
Nemam pojma ko je napisao gore navedeno obavještenje o stradalim momcima, i, iskreno, nije me briga, jer po mom mišljenju, svi vi nosite odgovornost za njihovu smrt.
Jer da ste išta uradili, da ste ponudili bilo kakvu alternativu, ti momci, možda, ne bi morali silaziti u te jame u borbi za komad kruha.
UPDATE INFORMACIJA: Nekoliko sati nakon što sam objavio ovaj tekst, objavljena je i vijest da je Gradska uprava objavila da treba: " Zabraniti iskopavanje na lokalitetu Rače."
Sve po istom, kao i prije. Oni su svoje odradili. Prokleti bili.
Ne, nisam vidovit, samo shvatam kako funkcionišu ti prokletnici na vlasti.