Na magistralnom putu M-17 negdje oko Doboja, sve čvršće stišćući volan u svojim rukama, pomislio je kako bi bilo lako samo blagim trzajem ruke zaustaviti misli, koje su poput ljutih osa izlijetale, napadale, ubadale i boljele, mijenjajući se jedna za drugom, sa jasno definisanim ciljem: da zadaju bol. Igrati na sreću, koje baš i nije imao u životu, ili pak na sigurnu kartu života?
Opet, po ko zna koji put, je upao u konstantnu šekspirovsku dilemu o postojanju, odlukama, dijeljenjima, opstanku ili nestanku. Sa smiješkom na usnama shvati da i nije neki materijal za ruskog ruleta. Više je vjerovao u sigurnu, od mnogih provjerenu opciju: prosviran mozak. Na neki mobidan način mu je to muzički zvučalo, veselo, čilo, svijetlo i sretno..
Jake riječi, tako često spominjane, a tako daleke i nedostižne, poput nametnutih ideala sreće, ljepote, radosti i uspjeha, koji su uvijek tu, nadohvat ruke, ali ne bliže i nikad dostižne. Koliko ih samo ima, tih nametnutih ideala: bit ćeš sretan, ako završiš fakultet, nađeš dobar posao, oženiš se i dobiješ djecu. Bit ćeš sretan ako budeš dovoljno zgodan, lijep, šarmantan i poželjan. Bit ćeš sretan ako budeš sposoban, dobar radnik, uspješan, bogat. Bit ćeš sretan ako slijediš ovo i ono. Bit ćeš sretan ako obučeš lijepo odijelo i imaš dobro auto. Bit ćeš uspješan ako dovoljno dobro radiš, ako se boriš, ako si požrtvovan. Bit ćeš sretan ako imaš dovoljan krug prijatelja, istomišljenika, koji su poput tebe. Bit ćeš sretan ako voliš.
Nikad se u životu svom usamljenijim nije osjećao. Razara ta samoća samo njegovo biće, u grudima rovi, uništava, truje i trga, razvlači i siječe poput pacova stjeranog u kut, koji drugog izlaza nema, pa prolazi i kroz živo meso, samo da izlaz nađe. Beoblična masa, što nekad srce biješe, komešala se u tom vrtlogu krvi, i tražila svoj danak, svpj procenat uvijek prisutan i neizbježan poput državnih nameta. Bol je valuta, kojom se taj danak plaća.
Nikad u životu mu nije trebao zagrljaj, direktan, jasan, jednostavan i osjećajan. Zagrljaj bi bio poput svjetla, dašak sreće, ili samo kratak dokaz primjećivanja, postojanja, bivstvovanja. Ali, ga nema, i ta spoznaja poput ulja na vatri rasplamsa već užarenu dušu. Nije ovo pakao, ali , za ovaj svijet, nije ni daleko od pakla.
Nema komentara:
Objavi komentar