LSD

Zario prste u grudi, snažno ih otvorio, izvadio srce, crno smežurano, ružno i smrdljivo. Oprao ga u hladnom potoku. Treba li ga otkuhati? Hoće li se skupiti od pranja, poput starog pulovera? Smije se glasno, nekontrolisano. Srce je čisto, hladno, zdravo, teletina? Je li bolje prženo u tavi, ili na šišu? Ipak ga svezati za čelo paukovom mrežom i letjeti otvorenih prsa, iz kojih lipta tamna krv.

Paklena samoća

Na magistralnom putu M-17 negdje oko Doboja, sve čvršće stišćući volan u svojim rukama, pomislio je kako bi bilo lako samo blagim trzajem ruke zaustaviti misli, koje su poput ljutih osa izlijetale, napadale, ubadale i boljele, mijenjajući se jedna za drugom, sa jasno definisanim ciljem: da zadaju bol. Igrati na sreću, koje baš i nije imao u životu, ili pak na sigurnu kartu života?