Zašto mrzim Srbe

Analiza

"Želja za žrtvovanjem kod srpskog naroda ne prelazi goli nagon za samoodržanjem pojedinca. Prividno jak osježaj pripadnosti zasnovan je na vrlo primitivnom instiktu čopora, kao što se on slično pokazuje kod mnogih drugih bića ovoga svijeta.

Vrijedna je pri tome spomena činjenica da nagon čopora uvijek dovodi do međusobnog potpomaganja, dokle god zajednička opasnost to čini neophodnim i neizbježnim. Isti čopor vukova koji baš sada zajednički napada svoj plijen, kad su se nasitili, razdvaja se opet na pojedinačne životinje. Isto važi i za konje, koji se uvijek složno pokušavaju odbraniti od napadača, da bi se nakon prevladane opasnosti opet raspršili.

Slično se dešava i kod Srba. Njegova želja za žrtvovanjem je samo prividna. Ona postoji samo dotle, dok opstanak svakog pojedinca to čini neophodnim. Čim je, međutim, zajednički neprijatelj pobijeđen, svaka prijeteća opasnost otklonjena, plijen spašen, prestaje prividna međusobna harmonija Srba, da bi se ponovo dalo mjesta uzročno postojećim sklonostima. Srbin se ujedinjuje samo ako ga zajednička opasnost na to primora, ili ga privlači zajednički plijen; ako nestanu oba razloga, do izraza dolaze svostva ekstremnog egoizma i od složnog naroda, dok si mahnuo rukom, nastaje krvavo zaraćena gomila štakora.

Kad bi Srbi na ovom svijetu bili sami, ugušili bi se u prljavštini i smeću, kao što se pokušavaju u borbi punoj mržnje međusobno iskorijeniti i istrijebiti, ukoliko potpuni nedostatak svake požrtvovanosti koji se odražava u njihovom kukavičluku i ovdje od borbe ne napravi pozorište.

Dakle, potpuno je pogrešno na temelju činjenice o složnosti Srba u borbi, tačnije rečeno u pljačkanju njihovih bližnjih, pretpostaviti neku idealnu požrtvovanost u njih.

I ovdje Srbina ne vodi ništa drugo nego goli egoizam pojedina.

Stoga je srpska država - koja treba biti živi organizam za očuvanje i uvećanje rase - teritorijalno potpuno neograničena. Jer određeno prostorno uokvirenje neke državne tvorevine uvijek pretpostavlja idealističko mišljenje naše države, a naročito pravilno shvaćanje pojma:rad. Upravo u onoj mjeri, u kojoj nedostaje ovaj stav, zakazuje i svaki pokušaj stvaranja, pa čak i održavanja prostora omeđene države. Time otpada i osnova na kojoj jedino može nastati kultura.

S toga je sprski narod uz sve prividne intelektualne odlike, ipak bez ikakve prave kulture, a posebno bez ikakve vlastite. Jer ono što Srbin danas ima od prividne kulture, to je u njegovim rukama već uništeno dobro drugih naroda"

Pojašnjenje

Zvuči li vam ova analiza poznata? Kao da ste je negdje čuli? Možda od svojih nacionalnih, političkih, ili vjerskih vođa? Jeste li odobravali pročitano klimanjem glave?

Da vas prosvijetlim: originalni tekst je napisan davno, i gotovo je potpuno autentičan, sa malom izmjenom. Riječ "Srbin" sam ubacio ja, a u originalnom djelu ta riječ je bila "Židov".

Knjiga iz koje sam prepisao ovaj pasus je "Moja borba" od Adolfa Hitlera (strana 113.-114.)

Riječ "Židov" sam mogao zamijeniti i rječima "Bošnjak" i "Hrvat" i, kao takav, ovaj pasus bi našao svoju odobravajuću publiku u Banja Luci, ili Mostaru. Ono što želim da kažem, jeste da onaj koji vjeruje u ovu i slične analize i stavove nije patriota, niti domoljub, nije ni nacionalista; osoba koja vjeruje u slične analize je po definiciji NACISTA (ili tačnije rečeno neo-nacista).

Vjerovatno sada mnogi od vas su bijesni, jer odakle mi pravo da vas nazivam nacistima. Nikoga ja nisam nazivao, niti prozivao. Da se vratimo činjenici da ste odobravali tekst iz knjige Adolfa Hitlera, koja je temelj nacističkog pokreta. Vjerovatno vam je glava puna raznoraznih "činjenica", čija je svrha potvrđivanje vašeg stava. Ne interesuje me ni jedna ta "činjenica", jer nije plod vašeg razmišljanja, već indoktrinacije od strane korumpiranih političko- vjerskih subjekata iz vašeg naroda.

I za kraj jedna misao: Zemlja se može voljeti, bez da se mrzi neko drugi. Rat je davno završen. Stanje u kojem se nalazi tvoja država, tvoj entitet ili grad je djelo političara iz tvog naroda, koje si ti izabrao.

Ali, srž nacizma je vjerovanje u superiornost svoje nacije. I, nacista mora imati nekoga da okrivi za svoje stanje, a taj neko ne može dio njegovog superiornog korpusa.